U Splitu smo u utorak 18. ožujka održali naše prvo natjecanje mladih kuhara (Jeunes Chefs Rôtisseurs) koji su zaposleni u restoranima profesionalnih članova hrvatskoga ogranka Chaîne des Rôtisseurs.
Natjecanje se održalo kao dio sajma ugostiteljstva GAST u Spaladium Areni. Osim sajma, glavna nam je logistička potpora bila splitska Turističko-ugostiteljska škola, ravnatelj škole gospodin Ivo Bilić te voditelj za inovacije gospodin Tomislav Nađfej. A oni su se zaista potrudili da natjecanje provedemo na najvišoj profesionalnoj razini. Za potrebe svoje edukacije nabavili su šest potpuno opremljenih kuharskih jedinica (štednjak, sudoper, konvektomat, koje su na sajmu prvi put raspakirali iz tvorničke ambalaže), kuhinje su opremili svim potrebnim priborom i kuharskim alatom te nabavili sve namirnice za kuhanje. (Jedna od namirnica, biftek, bila je sponzorska podrška PIK-a Vrbovec, na čemu im se zahvaljujemo.)
Natjecanje je bilo koncipirano po CdR pravilima – svaki natjecatelj imao je tri osnovne namirnice koje su bile prekrivene u mystery boxu (u našem slučaju svojevrsnoj košari), a njihov su sadržaj svi otkrili u istom trenutku.
Natjecali su se mladi kuhari iz pet restorana – u Hotelu Park rovinjske Maistre, iz Lokande Blu, također iz Rovinja, restorana Terbotz sa Železne gore u Štrigovi, u Hotelu Osijek te dva natjecatelja iz splitskog restorana Makarun. O propozicijama i tijeku natjecanja, o sastavu žirija i bodovanju možete više saznati u tekstu koji smo na ovoj stranici objavili nakon završetka natjecanja 21. ožujka pod naslovom „Natjecanje mladih kuhara – prvi put“, a kako se događaj odvijao možete pregledati u fotogaleriji koju smo objavili tri dana kasnije, 24. ožujka.
Ovom prigodom vam prenosimo razmišljanja pobjednika natjecanja Luke Pavlovića, kuhara u restoranu Hotela Osijek, nadasve skromnog, vrlo smirenog mladića jako fokusiranog na svoju kuharsku budućnost. U subotu 9. travnja za posjeta Osijeku i Baranji imali smo priliku članovima naše udruge uz ostalu kuharsku brigadu predstaviti i toga mladića s velikim profesionalnim potencijalom.
– Rođen sam u Donjem Miholjcu 5. studenoga 1996. Pohađao sam srednju obrtničku školu, smjer kuhar, u Slatini. Već sam u petom razredu osnovne škole odlučio da ću biti kuhar. To me zanimalo i samo sam to želio i ništa drugo. Kako imam hemofiliju, ni liječnici ni roditelji mi najprije nisu dopuštali da upišem kuharstvo, ali trudio sam se, bio sam uporan, išao sam na sve liječničke preglede i na kraju su ipak pristali. Sa sedamnaest sam završio školu i odmah otišao u Dubrovnik na četiri mjeseca gdje sam radio u restoranu Panika u Mokošici. Sljedeće godine sam otišao u Vrsar u Maistru. Tamo sam pune tri godine radio kao pizza majstor. Kad mi je to dojadilo, jer sam htio više, molio sam da me premjeste u kuhinju. Sljedeće godine sam otišao u Rovinj i u restoranu Hotela Lone radio sam dvije godine. Ondje sam jako puno naučio. Glavni učitelj mi je bio Jeffrey Vella. U te dvije godine stekao sam puno iskustva, pa sam odlučio kako je vrijeme da se vratim u Slavoniju. Potom sam se i oženio, prošle godine u svibnju.
Dakle, nakon dugog istarskog staža povratak u rodni kraj?
– Tako je. U Istri sam bio sve skupa šest godina. U Osijek sam se vratio prošle godine u travnju i odmah dobio mjesto u ovom hotelu. Evo, sad tu radim već godinu dana.
Da li biste željeli, kao većina ambicioznijih kuhara, ići ne edukacije, stažirati kod dobrih kuhara kod nas i u svijetu? Vidite li sebe s takvom budućnošću? Ili negdje drugdje?
– Naravno, želio bih naučiti što je moguće više. Već sam bio na nekim edukacijama, kod Davida Skoke, kod Branka Ognjenovića. Želim se dodatno educirati. To je danas svakako jako potrebno.
Ovdje u hotelu vam je chef Robert Batrac. Učite li i od njega?
– O da, on je prošle godine bio u Parizu na edukaciji na kuharskoj akademiji Le Cordon Bleu i vratio se s puno novoga znanja, tako da mi stvarno ima što pokazati i jako mi je dobar mentor.
Što vam je želja, biti hotelski kuhar, raditi u nekom restoranu, otvoriti svoj restoran?
– Ovdje je spojena pansionska kuhinja i à la carte, tako da zapravo imamo i hotelsku i restoransku kuhinju pa stalno radimo i jedno i drugo. Sada se upravo radi na odvajanju, pa bi se u à la carte kuhinji išlo na viši rang, odnosno kuhala bi se još kreativnija jela sa sastojcima s malih farmi i OPG-ova kojih u okolici Osijeka ima podosta. Ja bih bio kuhar u à la carte segmentu Hotela Osijek. Ubuduće, za četiri, pet godina, želio bih otvoriti mali restoran u Osijeku, gdje sada uređujem kuću u kojoj ćemo živjeti žena i ja.
A ne u vašem rodnom Miholjcu?
– Miholjac je premali.
Mali je i Zmajevac pa je tamo Josić napravio možda jedan od najboljih restorana u cijeloj regiji. Ako napraviš jako dobar restoran doći će ti gosti sa svih strana.
– Imate pravo. Kupio sam kuću u Čepinu, dakle nije baš centar Osijeka nego selo pokraj. Danas je to gotovo predgrađe Osijeka. U Osijeku ima jako malo dobrih restorana. I većina ih je „opće prakse“, gotovo u pravili to su pizzerija i restoran, jer je to nažalost zbog platežnih mogućnosti gostiju nužnost. Valjda će se to popraviti.
Dakle, za pet godina imat ćete svoj restoran. Lijepo! Nakon što prođete sve edukacije, a mi ćemo vam kao pobjedniku našeg prvog natjecanja mladih kuhara u tome pomoći koliko god možemo, jer pred vama je veliko finale kuharskog natjecanja u Ciudad de Méxicu. Član žirija u Splitu, chef Braco Sanjin koji se natjecao na desecima takvih ozbiljnoj kuharskih susreta po svijetu ili je žirirao na njima, ponudio se da vam objasni metodiku i psihologiju takvih natjecanja. To morate iskoristiti. Što očekujete od rujanskog finala na kojem ćete predstavljati hrvatski Chaîne des Rôtisseurs?
– To je veliki izazov. Kad sam išao na natjecanje u Split, nisam imao predodžbu u što se upuštam, što me očekuje. Htio sam vidjeti što je to, kako se kuha na natjecanju. Jedno novo iskustvo. Pa što bude, bude. Stvarno nisam očekivao pobjedu niti sam razmišljao o njoj. Kuhao sam iz zadanog najbolje što znam. Tako ću ići i u Meksiko. Ne moram pobijediti, ali znam da moram kuhati najbolje što znam. Naravno da ću se u ovih šest mjeseci do natjecanja nastojati što bolje dodatno educirati i pripremiti.