Još jedno jako uspjelo druženje

Koliko god smo muku mučili sa susretima u danima najintenzivnije pandemije korone, ipak smo lani održali nekoliko uspjelih jednodnevnih i višednevnih druženja naših članova (Dubrovnik, Šipan i Komarna) i, dakako, grandiozni i vrlo uspješni Grand Chapitre u Rovinju prošle jeseni, a naša su okupljanja u zadnje vrijeme po odazivu nikad veća. I na božićnom objedu u Esplanadi Kod špilje u Otruševcu i u petak prije desetak dana u kastavskom Kukurikuu okupilo nas se četrdesetak članova.

Bila je burna, prohladna noć, stari dio Kastva još uvijek u rasvjeti od prošlih božićnih blagdana tako da je sve djelovalo pomalo mistično i uzbuđujuće, a u restoranu potpuna suprotnost. Velike cjepanice gore u kaminu, primamljivo „toplo“ uređen restoran i piće dobrodošlice odmah su nas sve razgalili. Nakon pola sata ćakule stojeći uz šank i domaćina Nenada Kukurina i njegovu suprugu Tamaru okupili smo se svi, i oni koji su se samo spustili s katova iz svojih soba (veći dio članova iz Zadra i Zagreba u Kukurikuu su i odsjeli), oni koji su došli iz Rijeke i riječke okolice te nas nekolicina koji smo se smjestili u opatijskim hotelima, sjeli smo za stolove.

Uslijedio je sasvim netipičan početak večere u režiji kvarnersko-istarskog Chargé de Missiona Borisa Rebića. On je, naime, predložio da „tematska nadogradnja“ naših večera ovaj put ima kulturološku potku. Angažirao je gospodina Žarka Lučića, halubajskog zvončara i proučavatelja baštine kvarnerskog kraja i pokladnih običaja, da nam održi predavanje o tim najpoznatijim ophodima stočarske pokladne magije u Hrvatskoj. Duhoviti šjor Lučić ispričao je kratku povijest i svoja mnogostruka iskustva jer je halubajske zvončare predstavljao gotovo po cijelom svijetu. Dinamično je izlaganje dopunio pokazivanjem naglavnih maski od ovčje kože i velikih zvona koji zvončarima vise oko pasa.

Nadasve zanimljiv i originalan početak prije prvog slijeda – kosanog odreska s mladim kozjim sirom i prahom dehidrirane masline. Odlična uvertira i izvrsno meso gotovo nezačinjeno, pa je njegov okus mogao doći do punog izražaja. Domaći ravioli punjeni opet jednim sirom, ovaj put skutom, kao drugi pjat nadopunjavale su kozice u jako finom ribljem šugu. Po svemu su obilato bili naribani crni tartufi. Prije nastavka večere i trećeg pjata malu Vinariju Plovanić iz Kastva predstavila je Ivana, kćerka tvorca vrlo dobrih vina obitelji Rubeša. Iz njihovog podruma osim pića dobrodošlice pjenušac Brut Natur uz prvi pjat pili smo Kastavsku Belicu, a uz četvrti perjanicu njihova podruma, vrlo interesantan sivi pinot Amfora. Vrlo je smjela odluka za tako malu vinariju upustiti se u njegovanje vina prastarom gruzijskom metodom.

Rimski njok kao treći pjat jelovnika koji su nam predstavili chefovi Nenad i njegov sin David  bio je još jedna potvrda njihova glavnog restoranskog mota – prirodno. Iskreno, jedinstveno. Na tom su se slijedu izvrsno nadmetala dva okusa – škrobni rimskog njoka i bogati crni toć sipe. Veće sipe izrezane na komadiće ispreplitale su se s najmanjima koje se love u malim količinama i obično su na ribarnicama u kantunu kašete. Upravo su one jelu dale posebnu slast.

Završni slijed bio je Kukurinov klasik – riba s povrćem u škartocu. To sam jelo već kušao, ali s drugom ribom. Prvi put bila je to trlja, a ovaj put brancin. Nenad Kukurin, naime, taj svoj uspjeli recept spravlja od ribe koja je od dnevnog ulova na izboru na riječkoj ribarnici. Tikvice i krumpir odlično su se nadmetale s ribom, no glavna atrakcija teka bile su kapare. Jelo između kuhanog i pečenog, a kako se spravlja zatvoreno u papir za pečenje, sve arome dolaze do punog izražaja.

Za desert su poslužili prefinu štrudlu od jabuka, ali interpretiranu kao mus i serviranu u čaši.

Drugo vino večere bila su ona iz podruma Katunar s Krka. Njih je prezentirao vlasnik, vinar Ivan Katunar. Pili smo njegovu žlahtinu Sv. Lucija koja se od ostalih vina te najpopularnije otočke sorte razlikuje po sasvim drugačijem i to jako finom bukeu jer nije iz znamenitog vrbničkog polja nego se uzgaja na padinama brda poviše Baške. Odande je i drugo njegovo vino Sansigot. Tu je inače najpoznatiju autohtonu sortu otoka Suska, na kojemu je gotovo izumrla, spasio od zaborava i napravio od nje pitko, nježno vino. Uz desert pili smo njegov prošek rađen od žlahtine. Još jedan vinski raritet.

Nakon tako prefine i uspjele večere sve je govorilo da će se druženje nastaviti uz ćakule i digestivna pića pokraj šanka do dugo u noć, no svjesni da nas sutradan čeka još jedna gastronomska nadogradnja ipak se većina uputila na počinak u „pristojno“ doba noći.

A nastavak je bio i više no impresivan. U nešto manjem sastavu, jer nas je zbog obaveza napustilo desetak članova, u subotu u jedanaest sati okupili smo se u selu Ipši kod obitelji Ipša u kojoj imamo čak dva člana – i oca i sina, Klaudija i Ivana Ipše. Njihovu novouređenu kušaonicu uredila je obiteljska arhitektica, kćerka Antonija. Staru kuću u kojoj je u podrumu bila staja, a na mjestu nove kušaonice sprema za sijeno, uspješno je pretvorila u jako lijepi ambijent. Ondje  smo kušali njihova mnogostruko nagrađivana vina i maslinova ulja.

Prije kušanja obišli smo njihovu novu uljaru koju su stavili u pogon prije godinu dana i kroz Ivanovu priču upoznali se s novom tehnologijom toga najsuvremenijeg pogona za preradu maslina. Njihov mlin u potpuno kompjuteriziranom postupku uspijeva iz maslina „izvući“ ono optimalno i najbolje. Zasad takvih u cijeloj Europi ima samo pet.

Uz degustiranje njihovih vina, od pjenušca do bijelog i crnog vina s njihovog najboljeg položaja, vinograda Santa Elena na vrhu brda u Oprtlju, prvo su nas ponudili kobasicama i pršutom koji sami rade te jako dobrim istarskim sirevima, a onda je slijedilo jedno raritetno jelo – fritaja, koja je nasljeđe gospođe Irene Ipša, a nekad su je u njenom selu radili samo o Uskrsu. Jaja u njoj nisu u prvom planu nego narezani blitva, kobasice i panceta. Nevjerojatno slasno. Uz to čudo od fritaje spravila je još jedan klasik iz njihove mesne sušare – fete ombola na tavi u njihovoj malvaziji. Stvarno za svakog gastronoma veliki kraj nadasve uspješnog vikenda članova Chaîne des Rôtisseurs.