Restoran „Zimska luka“, Hotel Osijek

Blagovanje uz predivan pogled na Dravu

Tomica Đukić, chef restorana „Zimska luka“ osvaja maštovito posluženim i do tančine promišljenim, odlično pripremljenim jelima od riba, peradi te crne slavonske svinje

Ovim predstavljanjem osječkog restorana «Zimska luka» počinjemo seriju tekstova o našim novim profesionalnim članovima. Dosadašnje skoro sve smo obišli i uživali u njihovim jelima, pilima, maslinovim uljima i druženju u njihovim prostorima, maslinicima, vinogradima i podrumima. Korona -19 nas je usporila u obilaženju, a odlučili smo da će organizacija naših večere i objeda pričekati do rujna. Bez obzira na ovu novo nastalu situaciju s popuštanjem mjera i ponovnim otvaranjem restorana i koliko toliko normalnijom svakodnevicom smatramo da nema smisla sada srljati u zdravstvenu avanturu, bez obzira na sada sasvim očite političke stavove do nedavno uzornog nam stožera Civilne zaštite.

Kako bi ispunili ovu šestomjesečnu pauzu od obilaska naših profesionalnih članova uzrokovanu pandemijom, odnosno nadolazećim ljetnim praznicima kada smo i prošle godine mirovali iskoristit ćemo priliku da vas na ovaj način upoznamo gdje ćemo uskoro, pa da se možda i više radujete i/ili sami posegnete za nekom od dodatnih informacija koje u ovim tekstovima nećete naći.

Obnovljeno zdanje, drugo najviše u Osijeku, postalo je simbol grada, a u njemu redizajniran i moderniziran Hotel Osijek. U njega, odnosno njegovo podnožje već godinama navraćaju gurmani, jer restoran „Zimska luka“ nudi ono najbolje što Slavonija ima za tanjuru ili čašu a, otkada je chef Tomica Đukić na čelu kuhinje postao je meka i najvećih ljubitelja gastronomije, jer ta su jela s inspirativnim pomakom, onakvim kakvog zna napraviti samo naš chef.

Restoran «Zimska luka», smješten u srcu pješačke zone grada, na najdužoj i najljepšoj riječnoj šetnici u Hrvatskoj, sav je u staklenim stijenama koje mu doprinose na atraktivnosti zbog pogleda na luku za brodice koju zovu Zimskom. Promišljeno, iz svakog se kuta restorana vidi i rijeka Drava te njeni mostovi i povelik dio njena gradskog toka, tako da osim blagovanja boravak u restoranu pruža dodatnu atrakciju.

Profesionalci na djelu

Hoteli u pravilu imaju i najbolje konobarsko osoblje. Tako je i ovdje, jer toliko pažnje i profesionalnosti mogu imati samo najbolji konobari osječke stare garde koji uspješno prenose svoja stroga pravila profesije na mlađe, pa su ovdje gosti, svi do jednoga, usluženi kako valja. Osim restoran od kada je hotel preuređen glavno mjesto okupljanja Osječana postala je njihova kavana gotov pa spojena s restoranom. Vikendom ovdje se doslovno mora čekati na mjesto uz stol da bi se popila kava ili piće, jer ovdje dolazi i staro i mlado tvoreći prizor kakav se rijetko gdje u našim gradovima može sresti. Ipak, za restoran i njegovu posjećenost, najvažnija je kuhinja, a ovdje, kao što smo spomenuli, glavnu kuhaču drži chef Tomica Đukić, koji, uza sav kreativni posao koji ima u restoranu Zimska luka, uspijeva odlično obavljati i svoj drugi posao: on je naime službeni chef hrvatske nogometne reprezentacije.

Smuđ u glavnoj ulozi

U restoranu, njegova su jela gotovo fascinantna, sa stavom, s ozbiljnim autorskim idejama, besprijekorno tehnički izvedena, jednom riječju njegovo je kuhanje takvo kojemu će se s posebnom strašću i veseljem zaželjeti ponovno vratiti.  Za početak, što drugo probati uz rijeku, nego ribu, smuđa, za kojeg mnogi tvrde da okusom najviše liči morskoj. Chef Đukić je poštuje do savršenstva, a njeno prekrasno sočno i savršeno mekano bijelo meso idealno se slažu sa slavonskim i baranjskim vinima koja se toče u restoranu. Za su meni preporučili confitirani file smuđa u masti crne svinje po kojemu je posipan crumble od čvaraka i još malo klica te mikrozelenja koji razblažuju kombinaciju nježnog okusa ribe smjelo podignutog sa svinjskim masnoćama. Uz to dodane su i kiseline – lučice i grožđice marinirane u vinu. Želite li ovu predivnu ribu jesti i za glavno jelo, preporučujem pečenog sa žara, u pratnji kratko kuhanog špinata i mladog krumpira, a uz to se u posudici dobiva umak od limuna, ljute paprike i hladno prešanog suncokretova ulja. Mirisna, podatna, svježa riba dodatno je na dobitku od umaka u kojem se osjeti i med, jer mrvicu je i slatkasta. Osim okusima, u restoranu „Zimska luka“ osvajaju i izgledima tanjura, što ne čudi, jer u obitelji Đukić očito je kuhanje i odlično prezentiranje hrane u krvi. Naime, Tomičin brat, Ivan Đukić, hrvatski je kulinarski reprezentativac i osvajač mnogih domaćih i međunarodnih nagrada za artistiku, odnosno ukrašavanju jela i izrade stolne dekoracije.

Janje pliva u baranjskom merlotu

Ako niste ljubitelj ribe, svakako valja probajte pačetinu. Meni se jako svidio  batak i zabatak dugo kuhan u ulju, pa zapečen. Uz meso peradi na tanjuru poslužuju pirjan crveni kupus s malo crnog vina te mladi krumpir. Okus je upravo savršen, pa je teško odlučiti se za perad, ili janjeće medaljone koje chef Đukić najprije više dana fermentira, pa ih dugo kuha. Na kraju ih „izvlači“ (pulled lamb) i omata u janjeću maramicu, pa prelijeva umakom od pečenja pomiješanog s baranjskim merlotom. Savršeno. Bez pretjerivanja. Uz ovo, poslužen krumpir i glazirani prutići mrkve samo su dobri statisti. A, za kraj, domaći tradicionalni okusi – šufnudli u umaku od šljiva i crnog vina. Za preporuku! Na našem jelovniku u studenom kada predviđamo posjet ovom restoranu sigurno će se naći neko od ovih jela, ali sasvim sigurno i koje iznenađenje chefa Tomice. Kako ćemo mi u hotelu boraviti najmanje dvije noći moći ćete uživati i u hotelskom doručku oko kojeg se chef i njegova brigada jako trude da nije sasvim nalik na one klasične hotelske. U ovom  jako dobro vođenom hotelu gdje će vam se svim sigurno svidjeti i komforne sobe, a posebno pogled na grad i njegovu bližu okolicu domaćini će nam biti vlasnik hotela gospodin, Mato Škojo, naš Maître Hôtelier i gospođa Sandra Đurđević, agilna direktorica hotela koja jako uspješno brine ne samo da sve u njemu štima do i najmanje sitnice nego uspijeva i u gastronomskom i u društven smislu od ovog mjesta napraviti jedan od najbitnijih slavonskih ugostiteljskih i turističkih toponima.

Tekst Radovan Marčić

Fotografije arhiva Hotela Osijek i R. Marčić