Marco Sasso, naš Maitre Restaurateur sa otoka Lošinja, vjerojatno chef s najkozmopolitskijom biografijom među našim članovima profesionalcima, već bi od Uskrsa kao i svake godine otvorio svoj Bora Bar da nije ove pandemijske pošasti. Zadnjih četrnaest godina to su dani kad se otok već ugodno «puni» došljacima, turistima najviše iz Italije i Slovenije, te domaćim svatom. Zapravo divan period za uhodavanje restoran u nižoj «turaži» kad se do kraja može posvetiti gostu i kuhati mu potpuno koncentrirano. Dva mjeseca kasnije kad se mora prebaciti u četvrtu, pa i petu brzinu, mnoge stvari, bez obzira na trud gazda više nisu moguće. Njegov razgovor s gostom tada je moguć tek kad zadnja narudžba «izađe» iz kuhinje.
Marco je od mladenaštva osim što je uvijek kuhao, stalno koketirao i s trgovinom kao da mu angažman za štednjacima nikad nije bio sasvim dovoljan. Kao kuharski pripravnik, doma u Pisi i na Livornskoj rivijeri dodatno se bavi i trgovinom i distribuiranjem namirnica potrebnim za kuhanja. Tada se prvi put upoznaje s gljivama i malo pomalo postaje ono što je već jako dugo – «gljivarski frik» («mushroom freak»), kako on kaže, neprekidno se prebacujući s talijanskog na engleski. Bolje rečeno američki engleski zato što je do kraja tu strast za gljivama i trgovinu s njima do kraja razvio upravo u Americi. Naime Marco je kao mladić odlučio odseliti u Ameriku. Prvo na istočnoj, pa na zapadnoj obali osim što kuha trguje sad već isključivo s gljivama. S partnerom ubrzo postaje jednim od najcjenjenijih uvoznika gljiva, posebno tartufa. Najbolji restorani i hoteli nadmeću se tko će prije s njim sklopiti ugovor jer Sasso im nabavlja najbolju «robu», često i iz Istre. Uspješan posao traje sve dok sustav američkih financija nije zaključio da sve što je luksuzno, a dolazi iz Europe treba dodatno oporezovati. Tartufi su toliko poskupjeli da je ostalo vrlo malo prostora za zaradu, pa se naš chef opet prebacuje u svoju osnovnu, kuharsku profesiju. Sa istim partnerom kojim je do tada trgovao gljivama točno nasuprot Manhattana u Hobokenu otvara restoran Trattoria Tartuferia. Opet su vanjski utjecaji odredili njegov sljedeći korak u životu. Rušenje Twinsa, recesija koja je zavlada poslije, sve ga je to nagnalo da se vrati u Europu. Traži mjesto koje će biti blisko njegovoj domaji, ali ne toliko napućeno turistima i gdje još ima izvornih namirnica. Odlučio se za Lošinj. U maloj ribarskoj luci Velog Lošinja, Rovenskoj nalazi idealno mjesto za svoj restoran, a na otoku sve što je potrebno za kuhanje njegove talijanizirane varijante lošinjske kuhinje.
Prije pet godina pokrenuo je i malu proizvodnju nekih delicija koje je krenuo prodavati u svom restoranu, a s nekim se probio i u lošinjske trgovine. Ukiseljene artičoke i likeri od limuna do sada su mu najtraženiji proizvodi. Sada kada mu je restoran, kao uostalom i svi drugim našim članovima zatvoren bacio se samo na proizvodnju limuncella i njegove varijante s mlijekom (krem liker od limuna). Limuni su isključivo s otoka, jer su lošinjski vrtovi puni tog agruma, pa ih on otkupljuje. Kako je trgovina postala komplicirana ove godine odustao je od kiseljenje artičoka, koji je nabavljao s Hvara, ali zato će za koji dan iz Laboratoria svojim vjernim kupcima ponuditi veprovinu u sosu. Kako su divlje svinje otočka svakodnevica već su dugo i u otočkoj gastronomiji. Na jelovniku su i BoraBara, pa je logično da je Marco usavršio tehnologiju kako da njihovo meso u umaku ponudi za prodaju. Za sterilizirane staklenke umaka čeka od nadležne inspekcije dozvolu da ih krene prodavati, a do onda u njega možete naručiti rečene likere. Nadamo se ipak da ćete moći uskoro probati i u njegovu restoranu, jednako kao i vepra i sve ostale njegova autorska, jako fina jela.
Cijena Likera od limuna je 50,00 kn za bocu od 2 dcl, odnosno 75,00 kn za pola litre. Iznosu treba pridodati i poštarinu. Likere, a uskoro i veprovinu u sosu možete platiti pouzećem ili na:
IBAN HR2424070001100134433
Valovi mora d.o.o., Veloselska cesta 37, Mali Lošinj, OIB17170693074
Napisao: Radovan Marčić
Foto: Mladen Šćerbe i arhiva restorana
