Njegov Vron Brod prvi je plavac u svijetu koji je osvojio zlatnu Decanterovu nagradu, u kušaonici vinarije na otoku Hvaru organiziraju se eno-gastro druženja za pamćenje, a u podrumu se njeguju i spremaju mnoga vinska iznenađenja o kojima će se još pričati
Jeste li ikada vidjeli kako lete divlje patke seleći se u toplije krajeve? Na čelu jata posloženog u obliku trokuta je najjača, najpametnija ptica, ona koja zna put i probija zračnu barijeru kako bi ostale ptice lakše letjele. Težak je to zadatak i njega mogu obaviti samo najiskusniji.
Uvijek netko mora biti prvi, a njemu je najteže, ali on probija put i pokazuje drugima kako ići naprijed. Upravo takav je vinar s otoka Hvara Tonči Marijan (naš Professionnel du Vine), koji je za svoj plavac Vron Brod iz berbe 2012. prvi u Hrvatskoj, uostalom i svijetu, vino od naše autohtone sorte plavac mali 2019. godine osvojio zlato na Decanter World Wine Awards s ocjenom 96/100 u kategoriji iznad 60 funti.
I upravo sada, nekoliko dana nakon što su stigli rezultati ovogodišnjeg ocjenjivanja Decantera, na kojemu je više od 200 hrvatskih vina dobilo medalje i preporuke (među kojima su tri platinaste i osam zlatnih medalja), često se spominje taj osebujni vinar, nesuđeni nogometaš, koji je po svemu poseban.
Formula za uspjeh
– Ako se zadovoljiš postojećim stanjem, vrlo ćeš brzo doći na rub propasti. Jedna je od formula uspjeha truditi se ne upasti u kolotečinu i raditi na promjenama zahvaljujući kojima se „iskače“ iz mase jer nudiš nešto drukčije. Uostalom, takav sam cijelog života. Stalno želim promjene, „vrag mi ne da mira“, kako se to kaže, i jednostavno se ne mogu pomiriti s postojećim stanjem. Uvijek želim nešto drukčije – kaže Tonči Marijan koji je upravo završio dodatne radove na vinariji jer mu je ponestalo prostora!
– Morao sam proširiti vinariju jer spremam puno noviteta. Ove godine pravim vino od autohtone hrvatske sorte grožđa grk i radim jednu bijelu selekciju, odnosno kupažu pošipa, prča, bogdanuše i muškata žutog. Što se tiče crnih vina, proširio sam proizvodnju na cabernet sauvignon i syrah kao pojedinačna vina, a velika su novost i etikete. Naime, zahvaljujući posebnoj tehnici laserskog printanja, etiketa se doslovce zapeče na 1000 °C i tako ugravira u bocu pa se više ne može odstraniti – s ponosom je objasnio Tonči Marijan koji prvi u Hrvatskoj primjenjuje tu tehniku.
Nagrade na IWC-u
Vinarija Tončija Marijana, koji se, nakon uspješnih karijera u Dalmacijavinu i Badelu 1862., odlučio vratiti na otok i krenuti vlastitim vodama, nalazi se u mjestu Pitve na otoku Hvaru, na vrhu brda s kojega se pruža predivan pogled na vinograde i more.
– Bila je to destilerija lavande. U bivšoj državi pravljenje lavandina ulja bio je vrlo isplativ posao, a mnogo se lavande uzgajalo upravo u Pitvama. Međutim, dva velika požara uništila su mnoga polja lavande, poslovi su propadali, a destilerije napuštane. Ovu sam preuredio u vinariju, proširujem je iz godine u godinu i ponosan sam na to – kaže Tonči Marijan, čija vina, doduše, ove godine nisu ovjenčana Decanterovim nagradama, ali su osvojila jednako tako prestižna priznanja. Naime, na IWC-u (International Wine Challenge) srebro je osvojio plavac Plaža 2017., a broncu plavac Vron brod iz berbe 2016.
Strastveni kuhar
Tonči Marijan gaji još jednu strast: kuhanje.
– Obožavam kuhati za svoje goste, odnosno za posjetitelje moje vinarije. Kušanje vina, pogotovo mojih, koja uglavnom imaju visok postotak alkohola jer od sorte plavac nastaju ekstremna vina, nemoguće je bez hrane. Kušanje tri vina uz malo sira i pršuta te pokoji slani inćun i masline ne priznajem! Takvo nešto ne postoji u mojoj vinariji. Kad gosti, odnosno ljubitelji vina dođu u moju vinariju, slijedi im kušanje najmanje deset vina. A uz njih obavezno nudim konkretnu hranu, stoga se grupa za posjet vinariji uvijek mora najaviti barem dan ranije da stignem nabaviti sastojke. Radi se o ribljim specijalitetima koje sam kuham. Da, kuham, ne pečem jer namjerno nemam gradele, komin i slično. Ne želim kušaonicu pretvoriti u pečenjarnicu, nego kuham lešade, gregade, brudeta… Primjerice, brudet je vrlo kompleksno jelo i u Dalmaciji se vječito vode rasprave kako ga kuhati. Ja ga pripremam na svoj način, a reagiranje gostiju mi pokazuje da je dobar. Dapače, kad kuham volim s gostima imati interakciju. Ako se žele uključiti u pripremu hrane, presretan sam. Netko sjecka kapulu (luk), netko reže pomidore (rajčice), razgovaramo, raspravljamo… Ako i ne žele sudjelovati u pripremi hrane, gosti gledaju kako je ja pripremam. A prilikom kušanja vina također obožavam rasprave. Dapače, potičem goste na razgovor, jer kad domaćin samo izrecitira „ovo je to i to vino, tih i tih aroma, dobro se kombinira sa sirom…“ to je bez veze. Treba pričati o svakom gutljaju, svakoj ispijenoj čaši, o svakoj otvorenoj boci. Dijeliti osjećaje i mišljenja te glasno izgovarati dojmove. Ako je netko stručnjak, s njime ću popričati na potpuno drugačiji način nego što razgovaram s gostima koji vole vina, ali tek uče o njima, a toga se nikako ne smiju sramiti. Dapače, ponekad rasprave krenu i u drugim smjerovima, pa na kušanjima vina ne razgovaramo o popijenim kapljicama. Želim da se gosti opuste, a na kraju njihova zadovoljna lica potvrda su mi da iz moje kušaonice izlaze zadovoljni – kaže vinar Tonči Marijan, koji sigurno u svom podrumu njeguje i sprema iznenađenja o kojima će se pričati.
Tekst: Sunčana Barušić
