Tonči Marijan iz Pitava na Hvaru, od kada je njegov plavac mali prošle godine ovjenčana prvim Deceanterovim zlatom postala je najpoznatija adresa za ovo vino u nas.
Šećer na kraju! U predstavljanju naših skorih pet domaćina za gurmansku svečanost od 1. do 4. listopada koja počinje u Splitu, a završava u Zavali na Hvaru danas vam predstavljam jednog izuzetnog vinara i njegova vina.
Tonči Marijan naš je Professionnel du Vine. Ovaj pedesetogodišnjak bio je direktor proizvodnje u Badelu u Zagrebu. Radio je i na projektu danas slavnog vinograda i Korlat vina, odnosno sadnji vinograda i njegovanju prvih kapljica vina s te pozicije, pokraj istoimenog sela nadomak Benkovca. Radio je i u drugim našim velikim vinarijama, da bi već s 36 godina ostavio vinski biznis velikih brojki i vraća se na otok. U rodnim Pitvama pokreće malu vinariju. Kupio je propalu destileriju lavande i tu proizvodi između 17.000 do 20.000 litara vina godišnje. Njeguje i bogdanušu i pošip, a najdraži mu plavac koji puni u pet varijanti – bazični bez drva, barrique, pa Plavac plaža od grožđa koje kupuje od kooperanata s južna strane otoka, Vron Bod i prošek od prosušenog plavca. Srećom sam ih sve imao prilike probati, prvo na jednoj vinskom objedu u zagrebačkom restoranu „Dida“ koji je Tonči organizirao za svoje glavne kupce i prijatelje. Tada sam prvi put probao njegova bijela vina kao uvertiru u vertikalu njegovih plavaca sve od vina berbe 2011., pa do tada zadnje iz 2017. Naravno da je zvijezda tog kušanja uz ribu i školjke bio Decanterovim zlatom ovjenčani plavac Vron bod iz berbe 2012. To zamamno vino netom je dobilo to najveće priznanje koje poznaje vinski svijet i zbog svog sustava ocjenjivanja najpošteniji. Njihov bodovni prag za zlatnu medalju podignut je s 90 bodova, kako je to uobičajeno na ostalim ocjenjivanjima vina, pa i u nas, na 95 bodova. Druga bitna razlika je što se sva vina koja su ušla u izbor za zlatne medalje kušaju drugi puta pa kad se tu potvrde idu na treće kušanje nezavisnoj komisiji koja onda proglašava zlatna i platinasta vina, odnosno pobjednika cjelokupnog natjecanja („The Best of the Show“). Tonči Marijan se sa svojim plavcem Vron bod iz 2012. natjecao u kategoriji vina iznad 50 funti, pa je možda bio u kompeticiji s nekim Toskancem koji je otpao, pa je to upravo fenomenalno postignuće za ovog vinara, naravno prvenstveno za njega, ali onda i za sve hvarske vinare, proizvođače plavca, pa i za sve naše plavce općenito, jer je to prvi plavac koji je dobio ovu najprestižniju svjetsku medalju uopće. Ukupno je na prošlogodišnjem Decanteru bio 17.000 uzoraka, a zlatom su ovjenčana 480 vina.
Za ovo veliko postignuće tvrdi da je ipak krucijalna stvar na njegovu vinarskom putu školovanje u Italiji, u Valpolicelli. «Bez toga ne bi bilo ni dobrih vina ni Decantera». Tamo je s mentorom prije petnaestak godina shvatio filozofiju proizvodnje. «Ja kombiniram tradiciju i moderan pristup. Moj stil je kao amarone, s tim da imamo prosušeno grožđe već na trsu, a oni moraju sušiti. To je naša prednost, jer ako želimo imamo u plodu 40 grama ekstrakta! To je plavac i gotovo.»
Više puta je ponovio u naših nekoliko susreta koliko je tehnologija važna. „Ništa nema „odokativno“. Moraš do kraja poštivati odlike sirovine i moraš točno znati što i kako s njom. Možeš biti kreativan i imati ideje, ali tehnološki moraš biti do kraja potkovan.“ To znanje mu je omogućilo da nedavno kod francuskog proizvođača kupi bačve koje slove za najbolje na svijetu. Oni po analizi vina izaberu hrast za koji smatraju da će biti najbolje da u njemu zrije to sasvim određeno vino. Upravo mu je Decanter omogućio da je uspio dobiti mogućnost da kupi pet novih bačava koje će biti namijenjene samo Vran bodu.
O uskršnjem probanju njegovih vina prije dvije godine u njegovu podrumu u Pitvama pili smo jedno čudo od vina, Vron bod iz berbe 2015. Već je tada Tonči tepao da je „selekcija“, dakle nešto izuzetno, ali da će još pričekati prije nego što ga pošalje na Decantera, «jer da još nije savršeno». Tako sam saznao da je ovo treći put što je on poslao vina na ovo natjecanje. Za plavce iz 2008. i 2009. dobivao preporuku, a onda ih dvije godine nije slao. Sada nakon što kaže da je još ponešto korigirao u tehnologiji njegovanja tog plavca očekuje barem 97 bodova. I inače tvrdi da je plavac mali dragulj koji samo treba izbrusiti da se dovine do ocjenjivanja za Decanter. Smatra da vrhunski plavac ne može biti ispod 30 grama suhog ekstrakta i od 13 gradi alkohola. Ovaj njegov nagrađen imao je 37 grama suhog ekstrakta 15% alkohola i ukomponiranih 6 g kiselina (!) «S plavcima možete imate svaku godinu prosušenu berbu ako hoćete. Sazrijevanjem grozdovi akumuliraju ekstrakte i šećere , pa što je dulje na trsu imate ih više.
Inače grožđe za njega bere se na mikro lokaciji Crna punta (Vron bod), vinogradu nadomak Zavale sa dvadeset godina starih trsova». Za druga njegova vina vinogradi su mu u Pitvama na terasama pješčanih terena za koji kaže da su idealni za kvalitetno grožđe i buduće vino.
S pogledom na te vinograde ispijao sam ponovno zadnje od šampionskog Vron boda iz 2012. od kojeg čuva u pedesetlitarskoj inoks bačvi samo za prijatelje i značajnije kupce, točeći ga u čaše u minimalnoj količini. Prvi put sam probao i neodoljiv nektar njegovog prošeka. On ga radi po tradicionalnoj metodi koju sam do sada susreo samo jednom davno kod prijatelja na Visu. Riječ je o fermentiranom moštu koji se dobiva od sasvim prosušenih bobica, a za otprilike deset litara tok vinskog soka potrebno je 100 kg prosušenih bobica. Takvo što danas na tržištu i ne samo figurativno vrijedi zlata.
Eto u čemu ćete sve moći uživati za koji dan više od dva tjedna na Hvaru.
Napisao: Radovan Marčić
Snimio: Nikola Radovani za HvarWines
