Naš predstojeći posjet vinariji Ive Dubokovića u Jelsi prvi je susret s butik proizvodnjom vrhunskog plavca malog i borcem za etabliranjem podosta zapostavljenih bijelih dalmatinskih vinskih sorti
Priča o vinima u Hrvatskoj zadnje se dva desetljeća zahuktala do usijanja. Postala je svakodnevica. Gotovo da nema društva koje neće diskutirati o vinu. Po kućama se priređuju večere s obaveznim pijenjem barem dvije vrste vina i sa sve znalačkijom raspravom o njima. Kušanje vina po vinotekama mnogima je postala barem tjedna obligacija. Ni jedna tiskovina, ona dnevna, tjedna ili mjesečna ne propušta objaviti pokoji tekst na vinsku temu. Ne prođe ni tjedan, a da se svugdje po domaji ne održi koja promocija ili festival vina, a vinske sajamske smotre postale su toliko važne da ih posjećuju i stranci. Vinarski biznis postao je jedna od značajnih stavki u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Površine pod novim hektarima vinove loze u jednom se trenutku toliko uvećale kao da je posrijedi natjecanje. Samo u Dalmaciji zasađeno je ili se upravo sadi više stotina hektara novih vinograda.
U usporedbi s prijašnjih hektar ili dva, što je do sada bila maksimalna površina koji su «mali» vinari obrađivali riječ je o značajnom pomaku. Samo proizvodnja plavaca koji se po neslužbenim brojkama buteljira u 1.000.000 boca, ne računajući rinfuznu i bocunsku proizvodnjom kućnih i malih vinara neprekidno se povećava.
O vinu, prvenstveno o plavcu malom kao dalmatinskom brandu čut ćemo mnogo pri skoroj posjeti hvarskim podrumima, prvo od Ive Dubokovića iz Jelse. Iz tradicionalne je vinogradarske i vinarske obitelji. I dijeli sudbinu svih hrvatskih vinara koji su imali gotovo četrdeset godišnji prekid u kontinuitetu normalne proizvodnje i razvoja. U tom periodu najekstremniji je bio poslijeratni, kada je trgovanje vinom bilo zabranjeno, a mogli su ga koristiti samo za «vlastite potrebe».
U proizvodnju kvalitetnih i visoko kvalitetnih vina, poglavito od sorte plavac mali Dubokovići su ponovno intenzivno krenuli 2000. godine.
Krenuvši iz čiste ljubavi skoro pa kao hobista dozvolio si je da čak pet godina čeka da od Medvida dobiju maksimum i tek ga tada vrlo uspješno ponudili vinoljupcima. Medvid je plavac mali barrique od grožđa iz starog vinograda Medvid bad, u Zavali, na južnoj hvarskoj obali.
Mentor im je bio Ivo Barbić, već cijeli niz godina jedan od najpoznatijih švicarskih enologa, jedini Hrvat s titulom Master of Wine, najvećom mogućom titulom vinskog stručnjaka u Europi. Ivo Duboković, se nakon profesure nakon studija posvetio marketingu redeći u marketinškim agencijama i televiziji, a potom ima petnaestogodišnju profesuru na sveučilištu «Vern». Uvijek u berbi i s jednom nogom na Hvaru prije pet godina za stalno se vratio u svoju rodnu Jelsu.
Baveći se vinom Duboković se ne samo potvrdio, već kontinuirano proizvodi jedne od najboljih, ako ne i najbolje plavaca u nas. K tome neprekidno se boreći za poziciju dalmatinskih bijelih vina već dugo puni i dvije tradicionalne sorte bogdanušu i maraštinu, a radi i još dva nova bijela vina. Godinama mu već u hrastu dozrijevaju rakije, likeri i aceta. Po svemu je očekivati da i s njima poluči uspjeh kao što je i sa sortnim i aromatiziranim maslinovim uljima koja je uz vina već odavno ponudi tržištu.
Sve što se u kuću Duboković, puni u boce do kraja je promišljeno i s marketinške strane. Etikete, kapice za čepove, drvene kutije za visoko kvalitetna vina i ulja i sl. posebno je uspješno dizajnirano.
Siguran sam da ćemo od Ive na njegovoj skoroj prezentaciji osam njegovih najprestižnijih vina kao aktivistu u promicanju boljitka naše vinske scene čuti i pokoje razmišljanje o aktualnim prilikama i neprilikama, o poziciji velikih vinskih proizvođača i njih nekoliko koji su u butik vinarijama na Hvaru uspjeli proizvesti ponajbolja hrvatska vina uopće. O konkurenciji koju doživljava kao nešto jako pozitivno, o cijeni vina uopće i još mnogo togo uz ispijanje nafinijh gutljaja vinskog soka njegovanog da postaje najbolje vino u gotovo sasvim ekološkoj proizvodnji. Moći ćemo se upoznati i s njegovim premium maslinovim uljima i nastojanju da zaživi projekt „Ulje put sunca“ za koji se već godinama bori da zaživi na ujedinjenju sve aktivnijih otočkih maslinara.
U vinariju Duboković sam prvi put zašao prije petnaestak godina kada je još u punoj snazi bio Ivin otac, Jakov, veliki bonkulov. Mnoge sam njegove priče o vinu i kužinavanju jako dobro zapamtio, a jedna mi se njegova misao do sad stostruko potvrdila. „Ako je vinar pošten i vino mu je jako dobro.“ Još nam je malo ostalo da se uvjerimo u ovu sentencu i posjeta Dubokovićevom podrumu.
Napisao: Radovan Marčić
Snimio: Nikola Radovani i R. Marčić
