Dok se jedni dovijaju kako nastaviti rad dostavom hrane iz svojih kuhinja ne bi li otpustili što je moguće manje svojih zaposlenika, kao što to čine u „našem“ Noelu, drugi kontinuitet rada nalaze u dobrotvornome radu. U splitskom Makarunu tako svakodnevno siromašnim sugrađanima doniraju 150 obroka – makaruna s mesom ili makaruna s povrćem, što je kome po volji. Tako će nastaviti, kaže nam maître restaurateur Jurica Farac, dva mjeseca, dok ne potroše sve što su naumili nuditi uskršnjim gostima za koje su se pripremali i kojima su se nadali do prije koji dan.
Naš član, maître restaurateur Štef Grgos, vlasnik Grgosove špilje (službeno Kod Špilje), jednog od najboljih restorana kontinentalne Hrvatske u Otruševcu pokraj Samobora nije mogao ni jedno ni drugo. Zbog mjesta na kojem se nalazi postao je poznat kao izletište s više-manje stalnim i vjernim gostima. On se pak, kada je zatvorio dveri svog, tijekom prošloga ljeta, jako uspjelo preuređenoga restorana, odlučio baviti zemljom, bolje rečeno, svojim imanjem. Prebire sjemenski krumpir da bi ga posadio. Čim okopni ovo malo snijega koje pada sada već treći dan, uzorat će njivu uz restoran pa posaditi tonu krumpira od kojeg očekuje 20 tona uroda. Toliko mu godišnje treba za restoran pa neće morati kupiti ni kilu. S onim oštećenim, kojeg uvijek ima pri mehaničkom vađenju krumpira iz zemlje koju gnoji svojim stajskim gnojem, hrani pajceke. Već je nekoliko puta bio pobjednik na znamenitoj Samoborskoj salamijadi jer sam napravi oko 500 kila raznih kobasica, a tu su još i špekovi, šunke, vratine. Sve to ste još do prije koji dan mogli za predjelo jesti u njegovoj Špilji.
Prebrat će i kukuruz kojeg uvijek ima i za polentu, a i kruh koji se kod njega svakodnevno peče kada restoran radi. Prebrat će i preostalu pšenicu koju melje na pravom kamenom kolu. Kaže da će dvije kile brašna kiseliti da i počinje s pečenjem kvasnog kruha, kad pronikne u sve tajne njegove pripreme. U svemu se vraća korijenima, onome što su mu i otac i dida uvijek radili, a on nastavio, samo sada koncentriranije jer odjednom za to ima dovoljno vremena. Razmišlja i o smanjenju cijena, iako nikad u njega nije bilo preskupo, jer smatra da jedan cijeli objed mora koštati kao jedna dobra dnevnica pa se do sada time i vodio.
Kako je ne samo uzorni gazda, već i jako dobar kuhar, razmišlja i o nekim novim receptima impresioniran talijanskim gostioničarima. „Oni uvijek kuhaju jako jednostavno, no to mora biti i jako fino, a oni to uvijek jako dobro prezentiraju i pričom i formom, što našim ugostiteljima jako fali.“
Reklo bi se da se Štef u ovom nevremenu priprema da, kad sve prođe, bude još boji nego što je do sada bio.
Djelić onoga što nas čeka pogledajte u galeriji.
